Kad pomenemo pojam naučni menadžment, neizostavno ga poistovjećujemo sa Frederikom Tejlorom. Ipak, treba znati da Tejlor nije bio jedini mislilac koji je uvidio potrebu za uvođenjem naučnih principa kako bi se poboljšao proces industrijske proizvodnje.
Tejlor je inspirisao mnoge svoje savremenike, poput Henrija Forda i njegovog imenjaka Ganta, zatim Karla Barta, Frenka Gilbreta, Haringtona Emersona, kao i mnoge druge koji su na temelju Tejlorovih principa izgradili vlastite koji su doprinosili daljem unapređenju industrijske proizvodnje.
Nije Tejlor uticao samo na savremenike. Njegov rad je inspirisao i mnoge kasnije filozofe i mislioce, među kojima je bilo i jedno nepravedno zapostavljeno ime. Riječ je o Vilijemu Edvardsu Demingu (W. Edwards Deming), američkom inženjeru, statističaru, piscu, profesoru i predavaču, i ocu moderne kontrole kvaliteta, čijem je životu i dostignućima posvećen ovaj tekst.
Rođen u Ajovi 1900. godine, Deming je odgajan u skromnoj porodici i zajednici u kojoj se praktikovala i cijenila štedljivost prema svemu, što je i uticalo na njegov način razmišljanja.
Diplomu inženjera je stekao 1921. godine na Univerzitetu u Vajomingu, da bi potom magistrirao matematiku i fiziku na Univerzitetu Kolorado. Studije je završio 1928. na Jejlu, gdje je stekao doktorat iz matematičke fizike. Narednih deset godina se uglavnom bavio predavanjem i pisanjem radova iz matematike, fizike i statistike.
Pred završetak doktorskih studija, Deming se počeo zanimati za rad Voltera Šuharta (Walter A. Shewhart), koji je eksperimentisao sa primjenom statističkih tehnika u proizvodnim procesima. Šuhart je često nazivan i ocem statističke kontrole kvaliteta, a Deming je o njemu imao izuzetno visoko mišljenje. Deminga je najviše zanimalo kako Šuhartove tehnike mogu biti primijenjene na neproizvodne procese, konkretno na činovničke, administrativne i upravljačke aktivnosti. To je uradio kada se 1939. godine zaposlio u američkom Popisnom birou, gdje su tehnike koje je primijenio ušestostručile produktivnost. Počeo je predavati program statističke obuke na Stenfordu, koji je u par godina slušalo čak 2000 ljudi. U ovom programu, Deming je primjenjivao ono što je on nazvao Šuhartov ciklus učenja i usavršavanja, kao i PDCA ciklus.
PDCA ciklus je iterativna metoda upravljanja u četiri koraka koja se koristi u poslovanju za kontrolu i kontinuirano poboljšanje procesa i proizvoda.
PDCA je izvedeno od:
· Plan (Planiraj) — U ovoj fazi se uspostavljaju ciljevi i procesi potrebni za postizanje željenih rezultata.
· Do (Uradi) — Faza izvršavanja ciljeva iz prethodnog koraka.
· Check (Provjeri) — Faza provjere podataka i rezultata dobijenih u prethodnom koraku. Podaci se upoređuju sa očekivanim rezultatom kako bi se utvrdile sličnosti i razlike.
· Act (Djeluj) — Ova faza se takođe naziva i Adjust (Prilagodi). U njoj se rezultati iz prethodne dvije faze provjeravaju kako bi se identifikovali mogući problemi u procesu, čijim bi se uklanjanjem sam proces poboljšao.
Nakon Drugog svjetskog rata, Deming je boravio u Japanu, gdje je bio uključen u planiranje popisa stanovništva za 1951. godinu. Japan je tih godina gledao kako da unaprijedi vlastitu proizvodnju koja je zaostajala za onom zapadnih zemalja, naročito američkom.
Deming im je privukao pažnju sa svojim predavanjima o statističkoj kontroli procesa, pa ga je Unija japanskih naučnika i inženjera pozvala da održi predavanja i vodećim japanskim preduzetnicima, ali ne o statističkoj kontroli, već o svojim teorijama upravljanja koje su na japanske industrijalce ostavile ogroman utisak. Mnogi smatraju da su upravo Deming i njegovo učenje zaslužni za ekonomski bum Japana tokom 50-ih i 60-ih godina 20. vijeka. Istovremeno je u rodnim SAD, Deming prolazio gotovo nezapažen. Držao je predavanja, ali je njegovo učenje nalazilo primjenu samo u Japanu, gdje se često vraćao.
Tek kasnih 70-ih godina 20. vijeka, Amerikanci su postali svjesni Demingovih zasluga za razvoj japanske industrije. Tokom 80-ih je držao seminare na kojima je govorio o potrebi totalne transformacije zapadnjačkog načina upravljanja. Godine 1986. objavljuje i knjigu pod naslovom “Izlazak iz krize” (Out of Crisis) u kojoj je dokumentovao razmišljanje i praksu koji su doveli do transformacije japanske prerađivačke industrije. Pred samu smrt, 1993. godine, osnovao je i institut pod vlastitim imenom sa ciljem “obogaćivanja društva kroz Demingovu filozofiju”.
Deming je svoju filozofiju sažeo u 14 tačaka ili principa koji su bili u potpunoj suprotnosti sa “korozivnim” politikama i praksama vodećih korporacija u Sjedinjenim Državama tokom 1970-ih i 1980-ih godina.
Deming je svojim principima kompanijama preporučivao sljedeće:
· Kreirajte izjavu o ciljevima i namjerama kompanije i saopštite ih svim zaposlenima.
· Prilagodite se novoj filozofiji dana; industrije i ekonomija se stalno mijenjaju.
· Vodite računa o kvalitetu proizvoda tokom cjelokupne proizvodnje.
· Prekinite praksu dodjele poslova samo na osnovu cijene; umjesto toga, vodite računa o dugoročnim odnosima zasnovanim na postojećoj lojalnosti i povjerenju.
· Radite na stalnom poboljšanju kvaliteta i produktivnosti.
· Organizujte obuku na radnom mjestu.
· Obučite i ogranizujte vođstvo da poboljša sve funkcije posla.
· Otjerajte strah; stvorite povjerenje.
· Nastojte smanjiti sukobe unutar i između različitih odjeljenja.
· Umjesto poticaja, fokusirajte se na sistem i moral radne snage.
· Ukinite standardne kvote za proizvodnju. Promjene u metodama upravljanja trebaju dovesti do poboljšanja.
· Eliminišite ‘upravljanje prema ciljevima’ (MBO). Izbjegavajte numeričke ciljeve. Naučite mogućnosti procesa i kako ih poboljšati.
· Uklonite prepreke koje zaposlenima oduzimaju osjećaj da su dobro odradili posao.
· Obrazujte pomoću programa samousavršavanja.
· Svi zaposleni u kompaniji treba da budu uključeni u proces transformacije.
Pored ovih principa, Deming se u svom radu takođe osvrnuo i na “sedam smrtonosnih bolesti” upravljanja, imajući pri tom ponovo na umu američku industriju i njen način vođenja poslova.
Prema Demingu, te bolesti su:
1. Nedostatak postojanosti svrhe planiranja proizvoda i usluga koji će imati mjesto na tržištu i time održati kompaniju na površini.
2. Insistiranje na kratkoročnoj dobiti i kratkoročnom razmišljanju (upravo suprotno od postojanosti namjere da se ostane u poslu), koje je hranjeno strahom od nasilnog preuzimanja, kao i zahtjevima banaka i vlasnika za isplatama dividendi.
3. Procjene učinka i godišnje ocjene.
4. Mobilnost menadžera i česte promjene radnog mjesta.
5. Upravljanje korišćenjem samo dostupnih podataka.
6. Veliki medicinski troškovi.
7. Veliki troškovi odgovornosti.
Iako je u SAD predavao i dobijao brojne nagrade, Deming u svojoj zemlji nikada nije postao popularan kao što je bio u Japanu. Iako su mnogi kasniji mislioci naučnog menadžmenta svoj rad gradili na osnovama Demingove filozofije, njegova poruka koja je isticala humanu crtu poslovanja je vremenom zaboravljena i nepravedno zapostavljena.
Ironija je da je u godini Demingove smrti, industrijski gigant IBM najavio da će otpustiti 60 hiljada radnika, a otpuštanja radnika su tokom narednih godina postala svakodnevnica u kompanijama koje su ljude tretirale kao materijal ili trošak.
Pred kraj života, u svojoj 90-oj godini, V. Edvards Deming je dao objašnjenje zašto njegove ideje nikad nisu u potpunosti usvojene. Rekao je:
“Sistem upravljanja koji preovladava kod nas je uništio ljude. Rađamo se sa unutrašnjom motivacijom, samopoštovanjem, dostojanstvom, znatiželjom za učenjem, uživanjem u učenju. Uništavanje počinje od malih nogu — od nagrade za najbolji kostim za Noć vještica, ocjena u školi, plaketa i medalja — pa sve do univerziteta. Na poslu se rangiraju ljudi, timovi i odjeljenja, nagrađuju se oni na vrhu, kažnjavaju oni na dnu. Upravljanje prema ciljevima, kvotama, podsticajnim platama, poslovnim planovima, sastavljenim odvojeno po odjeljenjima, uzrokuju dalje gubitke, nepoznate i nespoznatljive.”
Izrečene prije više od trideset godina, ove su riječi i danas relevantne.
Deming je vjerovao da je svaki pojedinac prirodno sklon da radi dobar i smislen posao. Nažalost, društvo ovakvo kakvo jeste, ljudsku prirodu izvrće u neprirodno takmičenje koje nas u suštini uništava.
Pogon je softver za praćenje proizvodnje i možete ga besplatno probati na adresi pogonerp.com Za sve informacije javite nam se na info@firmkontrol.com.
0 Comments